Mačka u boemskom društvu

Napolju je kišilo.
Ispod nastrešnice
stare kuće prekoputa,
februar je zavodio
olinjale mačke
ulepljene od kiše i
sopstvene raskalašnosti .

Vazduh je mirisao na
uzavrelu mokraću
i obnažene grudi
raspojasane udovice.
Jedan je čovek,
obučen u crno,
skrivao ispod kišobrana
svoje bludništvo.
Misli o devojčici
zategnutih belih bedara
slivale su se sa kapima
i nervoznim koracima.

Tap, tap, tap, tap...

Pucketanje starog gramofona
tvoga oca i ploča Nine Simone.
Feeling good...
Kažeš da ti je pao.
Windows XP. Na računaru.
I da smo prinuđeni da muziku
slušamo ovako staromodno
dok ti ne reinstaliraš sistem.
Izgovor za romantiku. Ili erotiku.

Na platnu levog zida
filmske dive oživljavaju
svoje holivudske priče.
James Dean,
Audrey Hepburn,
Ingrid Bergman,
Grace Kelly,
Cary Grant,
Humphrey Bogart,
Marilyn Monroe,
Clark Gable,
Ava Gardner.

Na desnoj strani
Warhol,
Kandinsky,
Dali,
Miro i
drvene police
na kojima bitišu
Borhes,
Bukowski,
Cavafy,
Kafka,
Pekić,
Dostojevski,
Rimbaud,
Antić,
Andrić,
Crnjanski.

Boemština tvoje sobe.
Raspomamljuje.
Razgaljuje.
Raspaljuje.

Napolju je kišilo.
Unutra – kiša impresija.

Pomeram se od prozora
prljavog od prašine
i sedam na glomaznu fotelju
od drveta i šišanog pliša
boje mokrog peska.
I want a little sugar in my bowl,
Nina Simone zavodljivo prede.


Ulaziš u sobu, prilaziš mi i
pružaš šolju
slatkog kuvanog vina
sa cimetom i karanfilićem.
Graciozno prekrštam noge
u nadi da ću te omesti
u priči o Fridi Kalo
i začecima feminizma.
Zastaješ, počinješ da mucaš
i preskačeš čitave epohe
ne bi li dotakao avangardnost
mojih čipkanih samolepljivih čarapa.

Tekst-ura vremena.

Napolju je kišilo.
U sobi - mokri do gole kože.
Popaljen mirisom
vlažnih tkanina i sokova
što čekaju da pokuljaju,
širiš mi noge polako,
držeći me za kolena.
Aristokratske,
neosunčane butine
sevnuše i urezaše ti
se u zenice i meso.

Halapljivo i
gotovo nezgrapno
krećeš da me razapinješ
po naslonu naelektrisane fotelje.
Zaheftanih usana
brekćemo i uzdišemo.
Useljavaš se u mene
nezasitošću psa skitnice
dok Nina Simone ubrzava.
My baby just cares for me...
A ja se,
upornošću kakve device,
trudim da otrgnem
iz pomahnitalih ti šapa
i uteknem...
u vrtlog naše perspiracije.

Izvijam se dok mi nespretno,
poput nestrpljiva deteta,
otkopčavaš košulju i
zarivaš dlan u bregove.
Hiromantija. Venera proriče.
Razvratnost. Razuzdanost. Razularenost.
Fetižizam. Fanatizam. Fantazmagorizam.

Napolju je kišilo.
Ofucane mačke sklupčale su se
nakon udvaranja i parenja
ispod nastrešnice
oronule kuće prekoputa.
Glas Nine Simone i
pucketanje gramofona
preklapali su se udaranjem
kapljica o sims prljavog prozora.
I put a spell on you, 'cause you're mine

Kiša je prestala.
Sviće…

Leave a Reply