(III) Rojo, te quiero rojo

Ognjenka stade ispred ogledala, izvadi crveni karmin i poče da maže svoje meke i malene usne. Njena aristokratska belina i bademaste oči zasijaše pod prigušenim svetlom kupatila. Ona gurnu srednji prst u usta i nežno ga izvuče ne bi li obrisala višak karmina. Crveno... Volim te, crveno.

Buenos Aires Club u San Telmu, u ulici Perú 571, i orkestar Tipika El Afronte. Ovaj klub se je ranije zvao Club Arlequines, a u njemu su poznate rok grupe, poput Los Fabulosos Cadillacs, održavale koncerte. Danas se u ovoj staroj zgradi organizuju milonge. Pripijeni parovi igrali su uz Libertango Astora Piazzolle u vatreno-crvenom ambijentu, koji je ukrašen tako da podseća na underground stil minulih vremena, sa dugim stepenicama koje vode do ogromnog plesnog podijuma. Za barom je sedeo George. Kao i obično, pio je francuski konjak. Pokušala je da izgovori nešto, ali se njene usne stopiše sa krvavim zidovima. Dahtala je. Drhtala. Libertango se završi i Tango negro odjeknu crvenilom. Poznato lice uhvati je za ruku i njihova stopala počeše da klize parketom. Smejali su se. Kada se tanda od četiri pesme završila, ona razmaha zenice po prostoriji, ali njega više nije bilo...

One thought on “(III) Rojo, te quiero rojo

  1. Kao i uvek fenomenalan tekst koji zadire u srce Buenos Airesa i oslikava tango svet na pravi nacin. Sa zeljom da i sama jednog dana sve to prozivis u svetskoj prestonici najlepseg plesa na svetu, puno pozdrava Dejan Stosic. :)

    ОдговориИзбриши