Razgorevaju ivanjdanske sveće,
Vatra se u srcima rasplamsava.
Preskače se mahnito kres, kolo se okreće
i vijori Sunce na nebu kao zastava.
Rujno vino u venama brekće,
širi se i meškolji.
To Zorbi slave božansko Šće,
podižu ruke Božjoj Volji.
Ivančica mlada cveće u bujnoj kosi,
u bujnoj kosi i košari, nosi.
Lepotom i snagom ona se ponosi!
Sunce joj namiguje iza oblaka
darujuć’ joj licu par rumenih zraka.
Prsten od zlata ruku joj krasi –
to simbol je kosmogonijskog braka.
Kada kres se pred zoru ugasi,
doručak za dvoje – med i orasi.
