P(R)OZORIŠTE

Ova je soba
drugačija od ostalih.

Retro projekcija.
Retrospekcija.
Retro lekcija.

Nekoliko fotografija
i crno-beli svet
igra mi pred očima
i po drvenim vitrinama.
Lepo uštirkano milje,
miris starog nameštaja
i milje godina između nas.

P(r)ozorište našeg kreveta.

Suočavam se.
Sa tobom.

Uočavam.
Dvostrukog tebe.

Predočavam.
Mnogonagu sebe.

Ogledalna seansa i
kabare tvojih misli.
Pod-svesno razbiješ staklo.
Kaleidoskop...
Korseta.
Dupeta.
Haltera.
Brushaltera.

Zvuk potpetica
odjekuje salom.
Aplauz praznine!
Reflektori taštine.

Režiraš me. Režeš me.

Zoveš me
savremenom Lizom Minnelli.
Govoriš da sam nevaljala glumica,
jer ne glumim svoje orgazme.
Goriš me...

Sedim na stolici
raščepljenih nogu.
Polusuve graške znoja
svetlucaju na mojim leđima.
Diamonds are the girls best friend.
Diamonds and rust.
Dajmonion.

Šapućeš.
Zaboravljeni tekst
izgubljenog prevoda
i nestali, neotplesani korak.

Vrištiš.
U bes-početno.
Bes-središno.
Bes-krajno.
Sazvežđe naših tajni.

Režiraš. Režeš. Režiš.
Na mene. Po meni. U meni.

Rastežeš tangentu
između naših tela.
Cirkuzantkinja na žici.
Rašrafljuješ sigurnosnu mrežu.
Loviš me. Voliš me?

P(r)ozorište našeg kreveta
i reflektori topline...

Leave a Reply